...DEADLY WHISPER...

leprsa obasjan tamom...
zauvijek moj...
na ruzu koja place krv sletio je...
dao joj je onaj sladak poljubac...
poljubac koji nosi vjecni mir...
zauvijek njen!
kroz tugu i slomljene suze ispustila je oslobadajuci krik...
poljubac koji spasava...
krik slomljene i izmorene duse...
sada napokon oslobodene...
u tami...

koracam kroz vrt umrlih dusa
od boli,
laganim koracima tjeram nocne ptice,

proklete ptice sumnje...

guste trnovite grane ljubevi grebu...
duboko rezu,
kidajuci komadic po komadic
zelje za zivotom....

voda, crvena...

oprala je strah,
oprala je tjeskobu...
sumnje...

znam da si tamo negdje,
zvijezde mi govore,
znam to!

znam da cekas,
cekas kao i ja...

ostala je samo tuga,
uvijek prisutna...
tuga sto ne dolazis...

ali tuga nije sama,
pridruzuje joj se nada...
slatka,poput krvi
koja tece mojim venama za Tebe...

ceka Te...

samo Tebe!

za tebe i mene...
nase misli,neizgovorene,
ali ipak znane...

tebi i meni...

rasute,izgubljene...

za nas...
pronadi ih!
za mene...


napustene, leze u kutu sobe...

same...
neshvacene...

zaboravljene,sjeti se!
kako je biti sretan!
za mene...

nauci me...

zbog sebe...

ne shvacas?
ni ja...

hate life
love pain
empty inside
just close my eyes

i´d love to feel your touch
slowly...

i´d love to feel that i´m alive!!!!

Ostavi me...

Pusti neka krv tece...
Neka zivot iscuri iz mene,
mozda i ova ljubav ode...

Tako bolna,nikad savrsena...
Poput ranjenog ptica,
vuce se kroz zivot,

slomljena...

...sama...

Ostavi me...

Dubina...
Plava dubina...Bolna dubina...
Njene oci...
Svjetlucaju...

Pune boli,tuge i jada...
Gledaju te...

Ti ne vidis...

Ocajnicki mole za pomoc,
mole da ih netko vidi,
da vise bol...

Da pomognu!
Uzalud...

Suze,vjecne druzice,
jedine su tu...
I zauvijek ce biti tu,
uvijek crvene i bolne...

Pomagat ce joj a izdrzi vjecnu samocu...
Sve dok ne dodes Ti...

dijamant u
ocima...
crveni rubin...
klizi...

zbog njega...

koji te ne shvaca,
ne razumije tvoju zelju...

za njim

nanosis si bol zbog njega,
a njemu je sve to glupava igra...

Igra Boga...

Vrisak!
Zatim muk...jecaji...bol...
Zidovi sobe kao da se primicu...
Guse te!
Vrisak!
Zelis pobjeci...
Daleko!

sjedio je...
obasjan mjesecevom svjetloscu
i obavijen mirisom jorgovana...
u crnom...
kao san,koji postaje stvarnost...
napokon...
...pogled...
onaj koji te podize...
napokon...
spoji rijeci i lice,
spoji san i javu...
spoji moje slomljeno srce...
dim...
obavija ga poput tuzne magle...
skriva ga od mene...
tako blizu,
ali ipak nedostizan..........

i kada napokon pomislis da si dotaknula leda srece,
ona se okrene i ponovno ugledas one poznate,bolne suze...

Zelja...
Samo jedna zelja.
Da te voli,
da te voli istim onim zarom i istom dubinom
kao i ti njega...
Da te razumije...
Da osjeca isto sto i ti,
da razmislja kao ti...
Da shvaca...
Da te voli istinski,
tebe zbog tebe,takve kakve jesi!
Kao ti njega
i da te pritom obasipa poljupcima
laganim kao latice crne ruze...
Da ti pomaze da izdrzis...

tamno,nepoznato,neobjasnjivo...
zove me...
tiho...ali snazno
onaj osjecaj...
suza na licu,hladna,klizi niz obraz...
osjecaj sve jaci...
zelim poci!
taj glas,tako poznat...
...iz snova...
snova o vjecnosti...
...zove me...
predajem se...
odlazim, u tamu...
ali sretna...
...jer snovi su postali zbilja!...

...bol...
zilet reze kozu...
krv...
lagano otjece...
okus krvi na usnama,tako sladak neodoljiv...
crvena kapljica pobjegla je iz ustiju,klizi niz usnu...
lagano otjece...
kao i ovaj zivot iz mene...
ne zelim zivjeti!
ne zelim osjecati vise tu neprestanu bol...
zelim osjecati nista!
rez postaje dublji,bol ostrija!
krv jace curi!
i ja odlazim...
i osjecam... nista......

kisa pljusti!
sama sam,grob je mokar!
dosta mi je zivota,ako ne mogu zivjeti kako hocu,
onda je najbolje da i ne zivim!
zasto sve mora biti tako tesko?! ne razumijem!
hocu da dodes!
zar ne cujes moj zov,moje jecaje...
zar te ne bole moje suze koje te uzaludno zovu?
dodi,nemoj da je moja krv uzalud prolivena!
natopljen kisom i krvlju grob izgleda carobno...
zar ne vidis,zar ne cujes?!
zivot me napusta,ali ne dobivam novi od tebe...
jednostavno me nema...

Nevidljiva...
Prozirna...
Kao duh koracam tamnim ulicama zivota...
Ne vidite me...
Prolazite pored mene poput lutki bez lica,duse...
nema veze ne trebate mi,mogu sama!
Sama...
Ne vise!
Dosta mi je!
Poput tornada u meni bjesni zelja da vristim!
Da vristim toliko dugo dok ne dodes i ucinis me vidljivom za ovaj pokvareni svijet...
Tako dugo dok ne dodes i dok ne budem vise sama...

TI



prilazis mi polako,necujno...
laganim korakom...
vjetar puse,dize lisce,kosa ti leprsa...
oci ti svjetlucaju u tami...
da nema tvog dodira pomislila bih da sanjam...
lice bijelo,glatko poput stakla...
hladno...
srce tuce...
tvoje se ni ne cuje...
ti ga nemas...
praznina...
...krv...
lagano je potekla...
predaje ti se svim bicem...
osjecam kao da lebdim,tvoji zubi na mom vratu...
tvoja ruka na mojim usnama...
tvoja krv u mojoj...
moja krv u tvojoj...
...Zauvijek Zajedno...

bjeg...


Bjeg!
Nepodnosljiva buka...
Otici!!!
Samo to...
Zar je tako tesko za shvatiti,
beskrajna tama...
Ono sto zelim...
Kisa...
Neka pada,neka opere strah i tugu...
Neka me spasi...
Neka lagano pada po meni,
klizi niz lice,
neka se stopi sa hladnim suzama!
I zajedno s njima neka ucini da zaboravim,
da zaboravim ovaj zivot...

...DUSA...



Zvuk...
poput komadica stakla koji padaju,
to su krila moje duse...
Zauvijek nestala...
Dusa,nekad sretno lice,
danas je samo tama...
Tama koju nitko ne razumije...
Nasmjeseno lice svi vole,
ali tama iza maske,
to nitko ne vidi,
ali ipak...
oni gledaju i njihovi
osudujuci pogledi bole!...